Zahtjev za izmjenom poreznih propisa

četvrtak, 08.02.2018. 10:09

Hrvatska obrtnička komora temeljem upozorenja svojih članova na odredbe Zakona o porezu na dohodak i Pravilnika o porezu na dohodak (dalje u tekstu: Pravilnik), uputila je Ministarstvu financija zahtjev za izmjenom poreznih propisa.

U zahtjevu stoji sljedeće:

„Sukladno Zakonu o porezu na dohodak, ukoliko roditelj nije odjavio dijete odnosno uzdržavanog člana sa svoje porezne kartice, a uzdržavani član ostvari više od 15 tisuća kuna primitaka, roditelj mora na kraju godine platiti porez jer je izgubio pravo na korištenje osobnog odbitka po osnovi uzdržavanog člana. Ukoliko je roditelj odjavio dijete sa svoje porezne kartice, a ono izvadilo svoju poreznu karticu, smatramo da se u ovakvim situacijama ne treba primjenjivati ista obveza – točnije da od tog datuma kada uzdržavani član prestane biti uzdržavani član, sam plaća svoje obveze uz primjenu osobnog odbitka za razdoblje kada nije uzdržavani član, točnije kada je promijenio svoj porezni status i postao obveznik obračunavanja i plaćanja poreza na dohodak za svoje primitke.

Izmjenama Pravilnika od 21. prosinca 2017. (NN 128/2017), u članku 28. st. 6. izostavljena je rečenica da poslodavac kod prestanka radnog odnosa na zahtjev radnika može zadržati njegov Obrazac PK sve dok ne isplati sve primitke (plaću) iz članka 21. Zakona o porezu na dohodak. Istovremeno, zadržana je odredba temeljem koje je poslodavac i isplatitelj plaće pri raskidu radnog odnosa obvezan Obrazac PK izdan u papirnatom obliku dati radniku i osobi koja ostvaruje primitke (plaću) iz članka 21. Zakona o porezu na dohodak. Porezna uprava je 26. siječnja 2018. na svojoj stranici objavila tumačenje koje glasi: „U slučaju odjave radnika s obveznog mirovinskog osiguranja temeljem radnog odnosa, poslodavac od toga trenutka više ne može koristiti osobni odbitak pri isplatama koje će slijediti nakon dana odjave (npr. u slučaju raskida radnog odnosa sa 31.12. pri isplati plaće za prosinac u siječnju poslodavac ne može koristiti osobni odbitak, već će radnik svoje pravo konzumirati kod drugog (sadašnjeg poslodavca) ili u posebnom postupku godišnjeg obračuna poreza na dohodak). Pri tome se nisu uzele u obzir moguće okolnosti da ako je radnik radio kod prvog poslodavca cijeli mjesec, odbitak za taj mjesec mu može priznati samo prvi poslodavac ili da će nakon prestanka radnog odnosa radnik biti nezaposlen ili da se veći dio primanja isplaćuje kod jednog od poslodavca, a u tim slučajevima radnik mora čekati cijelu godinu da bi ostvario svoje pravo.

Stoga predlažemo izmjenu na način da radnik kojem prestaje radni odnos mora dati izjavu kod kojeg isplatitelja želi ostvariti pravo na osobni odbitak za taj mjesec. Izjavu mora napisati u onoliko primjeraka koliko ima potencijalnih isplatitelja primanja za taj mjesec i svima njima predati po jedan primjerak.

Nadalje, člankom 48. stavkom 5. Pravilnika propisan je obavezan sadržaj računa obrtnika „dohodaša“:  „podatke o izdavatelju (naziv radnje, podatke o vlasniku odnosno nositelju zajedničke djelatnosti, a osobito ime i prezime, osobni identifikacijski broj, adresu prebivališta ili uobičajenog boravišta), o poslovnoj jedinici ako je promet obavljen preko poslovne jedinice, zatim nadnevak izdavanja računa, broj računa, naziv robe ili usluge, jediničnu cijenu i ukupni iznos računa te ostale podatke prema propisima o fiskalizaciji.“ Svaki obrt ili druga samostalna djelatnost pri registraciji mora imati registriranu adresu sjedišta i eventualno sjedišta poslovne jedinice, bez obzira radi li se o adresi poslovnog prostora ako se u njemu posluje ili je to adresa prebivališta fizičke osobe ako nije potreban poslovni prostor. Smatramo da je na računu potrebno istaknuti adresu registriranog sjedišta i eventualno poslovne jedinice, a ne adresu prebivališta/boravišta gdje se nalazi i obitelj obrtnika. Ukoliko je fizička osoba pristala da sjedište obrta (ili druge samostalne djelatnosti) bude njegova adresa prebivališta, onda pristaje i na isticanje na računima. Ali, ako se djelatnost obavlja u poslovnom prostoru (sjedištu i poslovnici) za račun bi trebao biti dovoljan podatak o toj adresi. Podatak o prebivalištu vlasnika imaju registarska tijela, tijela nadzora, MUP i oni koji trebaju imati taj podatak i preko kojih se, po opravdanoj potrebi, može doći do njega te smatramo da isticanje adrese prebivališta ili uobičajenog boravišta vlasnika obrta umjesto adrese sjedišta obrta neopravdano narušava privatnost  obrtnika i njihovih obitelji.“