Rješavanje trgovačkih i komorskih sporova te sporova iz naukovanja

naukovanje

Sud časti od svog osnutka ima značajnu ulogu u zaštiti ugleda hrvatskog obrta, kako u odnosu na potrošače, tako i na druge poslovne subjekte.

Njegovo osnivanje uređeno je još 1993. Zakonom o obrtu, kojim je propisano kako Sud časti odlučuje o povredama dobrih običaja u obavljanju obrta, o neizvršavanju obveza članova, o povredama statuta i drugih akata Hrvatske obrtničke komore.

Važeći Zakon o obrtu (NN 142/13), potvrdio je javnu ovlast komorskog Suda časti te se njegovom odlukom obrtniku može izreći mjera prestanka obrta po sili zakona.

Trgovački sporovi su svi sporovi iz djelatnosti obrta između obrtnika i njegovog poslovnog partnera koji može biti drugi obrtnik, trgovačko društvo, neka institucija ili tijela jedinica lokalne i regionalne samouprave i državne uprave, kada su npr. kupci obrtničkih proizvoda ili usluga.

Komorskim sporovima smatraju se svi sporovi koji nastanu povodom neizvršavanja obveza članova, povrede statuta i drugih akata Hrvatske obrtničke komore, područnih obrtničkih komora, odnosno udruženja obrtnika, povreda časti i ugleda Komore, POK-a, odnosno UO-a, povreda koje predstavljaju grubu povredu morala u obavljanju dužnosti te povreda vezanih uz nesavjesno raspolaganje financijskim sredstvima.

Sporovima iz naukovanja smatraju se svi sporovi nastali povredama obrtnika u ispunjavanju zakonskih i ugovornih obveza prema učeniku na naukovanju, kao i ako prestanu uvjeti pod kojima je obrtnik dobio licenciju za izvođenje praktične nastave i vježbi naukovanja.

Povredama trgovačkih i poslovnih običaja u obavljanju obrta smatraju se naročito:
1. postupak, djelo ili izjava usmjereni na rušenje ugleda drugih obrtnika ili ugleda trgovačkih društava (npr. ocrnjivanje natjecatelja),
2. neispunjavanje preuzetih ili ugovorenih obveza,
3. prodaja proizvoda ili pružanje usluga loše kvalitete pod vidom dobre kvalitete,
4. reklama na štetu drugih obrtnika, trgovačkih društava ili potrošača,
5. prodaja tuđih proizvoda kao vlastitih,
6. neispravan način naplate za izvršenu uslugu (više od istaknute cijene, neizdavanje računa i sl.),
7. odbijanje izvršenja usluge,
8. nepoštivanje pravila struke