U ovu su kategoriju uključeni pravni instrumenti povezani s drugim i trećim stupom, koji su regulirani na  međuvladinoj razini.

Usvojena od strane Vijeća i Europskog parlamenta ili Komisije, uredba je opća mjera koja je obvezujuća u svim svojim dijelovima. Za razliku od direktiva koje su upućene državama članicama te odluka koje su upućene posebnim primateljima, uredbe su upućene svima. Uredba je izravno primjenjiva, što znači da stvara zakon koji ima istovremeni učinak u svim državama članicama na isti način kao i nacionalni instrument, bez bilo kakve daljnje akcije od strane nacionalnih vlasti.

Usvojena od strane Vijeća i Europskog parlamenta ili Komisije, direktiva je upućena državama članicama Unije. Njezina je glavna svrha usklađivanje nacionalnog zakonodavstva. Direktiva je obvezujuća za države članice glede rezultata koje treba postići, ali im ostavlja izbor metoda kojim će ostvariti ciljeve Zajednice unutar okvira njegova unutarnjeg pravnog poretka.

Ako direktiva nije prenesena u nacionalno zakonodavstvo u državi članici Unije, ako je prenesena na nepotpun način ili ako postoji odgoda u njezinome prenošenju, građani se mogu izravno pozvati na direktivu o kojoj je riječ pred nacionalnim sudovima.

Usvojena od strane Vijeća ili od Vijeća i Europskog parlamenta ili Komisije, odluka je instrument kojim institucije Zajednice rješavaju određena pitanja. Putem odluke, institucije mogu zahtijevati od neke države članice ili građana Unije da poduzmu ili se suzdrže od određene akcije te dati prava ili nametnuti obveze državi članici ili građaninu.

Odluka je: 

• pojedinačna mjera, a osobe kojima je upućena moraju se pojedinačno navesti, što razlikuje odluku od uredbe;
• obvezujuća u cijelosti.