Uvjeti boravaka tijekom zaposlenja u EU

Svi radnici u Europskoj uniji ostvaruju pravo na zaposlenje u drugoj državi članici, što uključuje i pravo na jednako postupanje.

imigrants

Pritom se misli na jednako postupanje s obzirom na uvjete rada, pravo na socijalnu, kulturnu i gospodarsku integraciju radnika imigranta te odgovarajuća prava za članove njegove obitelji koja uključuju pravo na zaposlenje supružnika, obrazovanje djece, itd. 

Sloboda kretanja radnika predstavlja jedno od ukupno 33 poglavlja europske pravne stečevine (aquis communautaire), s time da je tijekom pregovora Republike Hrvatske s Europskom unijom bila propisana mogućnost uvođenja prijelaznih razdoblja za radnike iz druge države članice.

Naime, u formalnom smislu, aquis communautaire uključuje:

  1. primarno pravo - osnivačke ugovore; 
  2. međunarodne ugovore, međunarodno običajno pravo i opće pravne principe Europske unije; 
  3. sekundarno pravo - zakonodavstvo koju donose institucije Europske unije; 
  4. praksu Suda pravde Europskih zajednica; 
  5. svaku drugu obvezu (političku, pregovaračku i sl.) preuzetu od država članica u okviru aktivnosti Europske unije.

Pravna regulativa

Sloboda kretanja radnika regulirana je primarnim i sekundarnim pravom Europske unije na način da Ugovor o europskoj zajednici kao primarno pravo regulira slobodu kretanja radnika u člancima 39. - 42. Navedenim se člancima osigurava, npr.: sloboda kretanja radnika unutar Europske unije (člk. 39. st. 1.), time da se navedene odredbe ne primjenjuju za zapošljavanje u javnim službama; ukidanje svake diskriminacije na osnovu državljanstva između radnika iz država članica u pogledu zapošljavanja, naknade i ostalih uvjeta rada i zapošljavanja (člk. 39. st. 2.). U navedenim člancima je utvrđeno da je sloboda kretanja radnika pravo, koje može biti ograničeno razlozima javne politike, javne sigurnosti ili javnog zdravlja. Postoje prepreke mobilnosti radnika i to: pravne, administrativne, jezične, socijalno-kulturološke, a na što utječe i nepotpuna provedba propisa.

Sloboda kretanja radnika odnosi se na prihvaćanje stvarnih ponuda za zaposlenje, slobodno kretanje unutar područja država članica u svrhu rada, boravak u državi članici u svrhu zaposlenja sukladno odredbama o zapošljavanju državljana odnosne države propisanih zakonom, propisom ili upravnim postupkom, ostanak na području države - članice nakon prekida radnog odnosa u toj državi, pod uvjetima sadržanim u provedbenim propisima koje sastavlja komisija (člk. 39. st. 3.). Odredbe čl. 40. Ugovora o Europskoj zajednici (skraćeno: UEZ), daju pravnu osnovu Vijeću Europske zajednice da donosi propise sekundarnoga prava (direktive ili uredbe), kojima se trebaju utvrditi mjere potrebne za ostvarivanje slobode kretanja radnika.