Reagiranje predsjednika Ceha ribara HOK-a Ante Fabijanića na optužbe čelnika ribarskih udruga

Politika je zacrtala prvenstveni cilj pristupanja Hrvatske u EU, a u tim uvjetima svi koji to pratimo, znamo da je traženje proglašenja gospodarskog pojasa magla, tim više što se i SDP javno ograđuje od takve inicijative. U Saboru sada, dakle, nema većine koja bi, pred ulazak u EU digla ruke za njegovo proglašenje.
Nama ribarima je 2010. bila loša godina i većina ribara je u velikim financijskim problemima. Čelnici novonastalih udruga, koje su organizatori prosvjeda, iskoristili su nezadovoljstvo ribara financijskim prilikama, kao i problemom gospodarskog pojasa za izlazak ribara na prosvjed, kako bi time pokazali snagu i progurali svoje osobne interese.
Predsjednik i dopredsjednik udruge Naše more, te predsjednik udruge Istarski ribar, imaju isti alat koji se zove šabakun i koji su upravo oni čitavo vrijeme koristili suprotno njegovoj namjeni, dakle protuzakonito. Često se ribolov tim alatom obavlja na plažama tjerajući kupaće, a više puta dolaze u sukob s ribarima koji imaju male ribolovne alate (mreže stajačice), ostavljajući ih bez ulova. Taj alat namijenjen je za ribolov na gofa i veliku plavu ribu i to tek kada ta riba bude uočena. To se tako tradicijski radilo prije pedesetak godina na području sadašnje Dubrovačko-neretvanske županije i to isključivo namjenski, što je u to vrijeme pisalo i ostalo je zapisano i dan danas u podzakonskim propisima, a tako se o tom alatu (o povijesti, namjeni i izlovu riba navedenim ribolovnim alatom) predaje i na sveučilišnom studiju za ribarstvo na Sveučilištu u Splitu.
Zadnjih desetak godina šabakun se koristi i na ostalim područjima našeg mora, ali ciljano za ulov sparidnih vrsta ribe: fratra, zubaca, šarga, arbuna, te ušate i salpe, što je bilo u suprotnosti sa zakonom, ali u zakonu su bile ispuštene sankcije što je omogućilo zloporabu.
Znam da su navedeni čelnici udruga, nakon što je novi Zakon o morskom ribarstvu kvalitetnije definirao sankcije prema nenamjenskom korištenju ribarskih alta (15. 05. 2010.), vršili pritisak na ministra i državnog tajnika, da se skine namjena tog alata i da u tome nisu uspjeli, a neposredno nakon toga osnivaju se udruge Naše more i Istarski ribar.
Te udruge sada napadaju ministarstvo i zato što su doneseni propisi koji onemogućavaju trgovanje povlasticama koje nisu aktivne.
Takav stav ministarstva je po mojem mišljenju dobar, jer je spriječio ulazak nove konkurencije u ribarstvu, a da time ni jednom ribaru nije oduzeo niti jedno pravo iz njegove povlastice. To međutim čelnicima udruga nije prihvatljivo, jer se više ne mogu prodavati povlastice koje su do sada postojale samo na papiru. Možda je razlog tome što neki o čelnika tih udruga imaju upisane plivarice i koče na kajićima od 5-6 metara.
Na prosvjedu sam osobno napadnut da sam beznačajan ribar, usprkos mom četrdesetogodišnjem ribarskom iskustvu te da nisam u sustavu PDV-a, što je laž, kao i mnoge druge laži, koje su objavljene u medijima. Na žalost, takve se laži kroz medije podvaljuju kao istina, što je mnogima dovoljno da povjeruju. Žalosno je što već nekoliko puta moram demantirati takve izjave pojedinaca i reći da sam ribar s najviše prihoda u svom kraju, te da sam odavno u sustavu PDV-a, što na žalost mnogi sudionici prosvjeda za sebe ne mogu kazati.“